Jovo Lalić, slikar, pedagog i osnivač Slikarske radionice „Paleta“

„Paletinih“ prvih 10 veoma uspješnih godina

Slikar i pedagog Jovo Lalić osnovao je Slikarsku radionicu „Paleta“ u kojoj se uči crtanje i slikanje na klasičan zanatski način, prije 10 godina. Sve ove godine  obilježile su izložbe, kolonije, brojne nagrade i priznanja. Kroz radionicu je prošlo oko 100 članova koji su u fundusu ostavili oko 50 slika i 56 metara platna.

Kad se pomene Slikarska radionica „Paleta“, odmah se pomisli na Jovu Lalića i obrnuto. Jedno bez drugog ne idu. I tako već 10 godina. Kroz ovu, jedinstvenu u BiH radionicu prošlo je oko 100 članova različite starosne dobi i obrazovanja. Trenutno ih ima 40 u četiri grupe, dok ih još 12 čekaju na svoje mjesto u „Paleti“ koje će biti slobodno tek kad neko od članova ode na fakultet.

Kada je 2003. godine Lalić odlučio da otvori „Paletu“, svi oko njega bili su skeptici, govoreći da želi da pokrene nešto što ne može da uspije. Kaže da je u to vrijemo možda  najviše prepoznala njegovu priču direktor „Narodne biblioteke i muzejske zbirke“ Nega Stjepanović. Ova ustanova smještena je u objektu „Kasina“, a u suteren ovog velelepnog zdanja uselila se i „Paleta“ i tako taj neobičan prostor oplemenila životom.

„Kada sam počinjao sa „Paletom“ nisam to radio napamet, ušao sam u tu priču sa dobrim znanjem i siguran u to što radim, ali da će ovako biti nisam vjerovao. Ovo je sve došlo u hodu, uz konstantnu kompenzaciju, ja članovima dajem eventualno znanje, a oni meni energiju“.

Lalić kaže da su se odvažili i odmah nakon prve godine rada napravimo veliku izložbu, a onda su došle kolonije među kojima i međunarodne i uz sve to i nagrade. Zbog svog rada Lalića je načelnik opštine Zvornik nagradio društvenim priznanjem Zlatna medalja „Stanko Nikolić“. Kasnije su počeli sa jedinstvenim oslikavanjem velikih platana na kulturnim ljetima u čemu su  prvi u regionu. Poslije toga počeli su sa kolonijama uličnog slikarstva gdje su „otvorili i srce i znanje“, a valjalo se odvažiti i izaći sa 15-ak učenika na sred mosta i slikati.

„U „Paleti“ se radi tako da se svakom učeniku posvećuje pažnja i niko nije zapostavljen. Nema metoda „moraš“ i „kosih pogleda“, nego je sve na drugarskoj osnovi. Ko god je ovdje došao, on je ostao do kraja, a kraj je označavao odlazak na studije. Jedna generacija je ovdje bila 7-8 godina, odrasli su ovdje i formirali se, ne samo u dobre slikare, nego i u dobre ljude.  Po njih su roditelji dolazili, pa su nam se i oni pridruživali i sa nama ostajali do kasnih sati“.

A ono po čemu je „Paleta“ prepoznatljiva jeste ležerna atmosfera uz muziku od džeza, preko bluza do rokenrola i uz obavezno posluženje – sok i bonbone u prostoru koji je opremljen raznim starinama.

„U tridesetak kvadrata stalo je 10 kozlića, moglo bi i više, ali nećemo da kvarimo našu „scenografiju“.  Ovdje su ljudi donosili stvari iz svih krajeva, znajući da ćemo ih ovdje sačuvati – stare satove, trube, ćupove, nakit, fenjer iz doba Austrougarske. Nešto nam je pravio stolar, a onda smo tome dodali rustičan izgled.“

Radionica je, kaže Lalić, magičan zvornički kutak  koji plijeni, u kome se atmosfera  ne mijenja od početka, gdje se nijedna „rijaliti“ rečenica ne izgovara, već se samo radi uz muziku svih 10 godina.

„Nakon rata želio sam da odem za Australiju i u dijaspori otvorim „Paletu“. Dobio sam odbijenicu, nakon čega sam se zaposlio u zvorničkoj osnovnoj školi. Ubrzo sam odlučio da radionicu otvaram ovdje i svu moju ušteđevinu uložio sam u opremanje. I od tada do danas svako veče smo ovdje.“

Nakon 10 godina Lalić koji je i jedan od osnivača „Zvorničkog ljeta“, kaže da je izuzetno zadovoljan, ali da ima još neostvarenih želja. Kaže i da mu je najveća radost što ima dosta deka i baka koji šetaju unuke, pa kad vide mačku koju je naslikana pored ulaza u Paletu dođu da se slikaju, onda uđu i u radionicu i tako postaju simpatizeri “Palete“ gdje nastavljaju da dolaze redovno da pokupe malo emocija.

„Ono u čemu mi je lokalna zajednica izašla u susret i na čemu sam im izuzetno zahvalan je da smo za jubilej 600 godina Zvornika slikali na mostu Kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića na Drini. Oslikavali smo platno dužine 12 metara gdje smo smjestili zvorničke simbole. Sada imamo ukupno 56 metara slike na velikim platnima na kojima su i vizantijska kneginja Lijepa Jerina, potom od Andrića do Kusturice i prošle godine „Šta predrasude ne vide“.

Želja mi je, dodaje Lalić, da imamo gradske kulise na koje bi ova platna raširili da ih vide Zvorničani.

„Nakon uređenja gradskih ulica gdje smo dobili veliko šetalište, moja vizura je da bi trebalo da imamo dva karnevalska dana uz učešće naše muzičke škole, pozorišta, kudova, osnovaca, a da na kulisama budu postavljena naša platna, jer Zvorničani to nisu vidjeli, a vidjeli su ih Semberci, Dobojlije i Banjalučani. Po meni ulica i jeste nešto najljepše, gdje je neobavezna atmosfera i ljudi mogu, a i ne moraju da pogledaju ta platna i mislim da će imati šta vidjeti.“

A dok smo razgovarali za ovaj tekst, jedinstvena radionica sve više se punila. Pored redovnih članova, pristigli su i neki bivši koji su sada studenti, ali su boravak u rodnom gradu iskoristili i da posjete „Paletu“ koja, očigledno ima čar na koju nigdje drugdje nemogu naići.

„Paletine“ izložbe: Savremena galerija Narodnog muzeja Kikinda 2004. godine, Stari prostor Novi sad 2004. godine, Društvo književnika Vojvodine 2005., Kulturni centar Futog 2005., Šamačka kulturna jesen 2003-2005., Muzej Semberija Bijeljina 2003., Narodna biblioteka Vlasenica 2004., Sajam namještaja 2006., Muzejska zbirka Kasina 2005., Dom kulture Boksit Milići 2006., Dom kulture Ugljevik, Banja Vrućica od 2006. do 2012., Fabrika Birač od 2007. do 2010., Ministarstvo prosvjete i kulture Banja Luka od 2008. do 2012., Bijeljinsko bijenale 2008., 2010. i 2012., Parlamentarna skupština BiH Sarajevo 2009., Izložba u Galeriji Centra za kulturu Semberija u Bijeljini 2012. i 2013., Kulturni centar Doboj.