ZVORNIK – Bošnjačka verzija istine da je BiH voljom naroda dobila svoj suvrenitet na referendumu 1. marta 1992. godine, najveća je prijetnja opstanku BiH zajednice, jer nije zasnovana na istinitim istorijskim činjenicama.
Ovakva verzija bošnjačke istine direktno je u suprotnosti sa interesima srpskog, ali i hrvatskog naroda koji je, kasnijem razvojem događaja, shvatio da je bio referendumski instrument za ostvarivanje ciljeva velikomuslimanske politike ranih devedesetih godina prošlog vijeka.
Smatrajući da su krnjim referendumom, koji nikada nije dobio verifikaciju, zaokružili svoju prvomartovsku suverenost, što je naravno pogrešno, sadašnji bošnjački političari nemilosrdno ugrožavaju izborna prava Hrvata, namećući im svoje „provjerene“ kadrove da „zastupaju i hrvatske interese“.
Muslimansku prvomartovsku suverenost nisu prihvatili Srbi iz razloga što su na vrijeme osjetili referendumsku prevaru, koja se uporno i dalje zloupotrebljava kao demokratski čin legitimnog stvaranja suvereniteta BiH zajednice.
Uprkos tome što Srbi ne prihvataju 1. mart, nametnuti dan nezavisne BiH zajednice, kao ni Hrvati kojima je ovakva BiH omča oko vrata i prijetnja da budu pretvoreni u nacionalnu manjinu, bošnjački političari i dalje, bez ijedne činjenice koju bi potvrdila istorijska stvarnost, i dalje uporno svim narodima BiH čestitaju dan nezavisnosti 1. mart.
Ovakvo inat-ponašanje bošnjačkih političara izlazi iz okvira učtivosti i političke korektnosti, što direktno vrijeđa samosvijesnost srpskog državotvornog naroda u Republici Srpskoj.
U jednoj od čestitki bošnjačkih političara navodi se: „Odbrameno-oslobodilačkim ratom 90-tih godina prošlog vijeka odbranjena je BiH od agresije. To je naš zalog budućim generacijama i poruka onima koji ne poštuju suverenitet i teritorijalni integritet BiH da se ovaj datum ne može izbrisati iz istorije bosanskohercegovačkog naroda i građana“.
Ovako izrečena neutemeljena mišljenja postala su degutantna i prilično zamarajuća od bošnjačkih političara koji od 1992. godine, uporno svim građanim nameću 1. mart, kao dan nezavisnosti BiH, iako su svjesni da ga ne prihvataju druga dva naroda.
Bošnjačko političko nadanje da će „hiljadu puta ponovljena laž biti prihvaćena kao istina“ nema utemeljenje kod srpskog državotvornog naroda, koji je zahvaljujući svojoj sabornosti, državnosti i političkoj samosvijesti stvorio Republiku Srpku prije ratnih dejstava iz straha da mu se ne ponove masovna stradanja iz 1914. i 1941. godine.
Tvrdnja u čestitki da je BiH odbranjena od agresije je perfidna zamjena teza bošnjačkog političkog establišmenta, s ciljem da se opravda nelegitimni prvomartovski referendum, a kasnije i agresivni napadi na lokacije u kojima je živjelo autohtono srpsko stanovništvo.
I tvrdnja da se „ovaj datum ne može izbrisati iz istorije bosanskohercegovačkog naroda i građana“ ne stoji za Srbe, jer je 1. mart 1992. godine upisan kao početak ubistava i progona srpskog stanovništva koje je pod oružanim pritiscima raznih paravojnih bošnjačkih formacija moralo da napusti svoja vjekovna ognjišta.
I samoinicijativni poziv šefa diplomatije BiH zajednice da se u „svim ambasadama BiH prigodno i dostojanstveno obilježi 1. mart“, samo je potvrda vaninstitucionalnog djelovanja i nametanja bošnjačkog poimanja države bez saglasnosti druga dva naroda i, naravno, Predsjedništva BiH koje vodi spoljnu politiku.
Sve dok bošnjačka politika glorifikuje „svoje“ datume, ne uvažavajući mišljenje ostala dva naroda, direktno će ugrožavati opstojnost ovakvog utemeljenje BiH zajednice, što će neumitno rezultirati osamostaljivanjem Srba i Hrvata u svoje državne teritorijalne zajednice.